Herceg Novi

Grad u kom su se umjetnici napajali svjetlošću i ljepotom. Nigdje nema toliko cvijeća, sunca, plavetnila i maestrala koji doziva… Među kamenim zidinama, trenutak predaha ili nadahnuća, tražili su mnogi pisci, pa i nobelovac Ivo Andrić. A sam Petar II Petrović Njegoš, najveći crnogorski mislilac, filozof, pjesnik, duhovni i svetovni vladar, sa nepunih devet godina na hercegnovskom podneblju se napajao prvom lučom saznanja.
Grad između planine Orjen i ulaza u Bokokotorski zaliv, osnovan je u 14. vijeku. Herceg Novim su vladali Mleci, Turci, kratko Španci, Austrijanci...

O prvim danima, kada je 1382. godine temelje gradu udario Tvrtko I Kotromanić, još svjedoče ostaci zidina, palata, ckvi, tvrđava. Nazvao ga je Sveti Stefan, ali je on kao jedan od najmlađih gradova na Jadranu nazivan i Novi, Castrum Novum, Castel Nuovo... Dodatak “herceg” dobio je za vrijeme vladavine herceg Stjepana Vukčića Kosače, kada je doživio najveći procvat.

Danas je čuven kao centar filmskih, muzičkih i likovnih stvaralaca, prepoznatljiv po Prazniku mimoze, kad kolone mažoretkinja slave ovaj cvijet, počev od njegovih prvih najava početkom februara. Legenda kaže da je mimozu darovala vila Alkima. Nju su mladići spasili od bure, a za uzvrat nisu htjeli ništa, čak ni čuveno blago kraljice Teute.

U gradiću Igalo, kraj Herceg Novog, mnogi traži izlječenje u ljekovitom mulju i mineralnim izvorima.